SABINA HARNAGE: KREATIVNOST JE BOGATSTVO DUŠE
Dva desetljeća života u Americi ovoj dizajnerici rodom iz Bosne nisu bila prepreka da na pitanja odgovori pišući na materinjem jeziku, s ponekim simpatičnim ubacivanjem američkih izraza, iz jezika kojim, igrom sudbine, isključivo govori. Njezin Instagram profil gori. Dizajn joj je zbilja popularan. Jako privlači ljude.
Valjda zato što je pronašla onu idealnu formulu kojoj svi nekako teže: prepoznatljiv dizajn i upečatljiva prezentacija, ali uvijek svjež pristup koji se ne ponavlja i time ne zamara. Taj je balans samo naoko jednostavan, potrebno je dobro poznavanje sebe, svoje publike, ciljeva, uz sve one druge neophodne vještine: pletenje, fotografija, dizajn. A gdje je tek upravljanje vremenom… Ona i dalje odgovara na svaku poruku, ali ne onako usput, kako to veliki profili odrade, nego baš s marom. Stigne pogledati i podržati ono što drugi rade. Malo smo razgovarale o tome kako to izgleda “iza zavjese”, kako bi ona rekla.
Sabina, drago mi je da ćemo u ovom intervjuu napokon upoznati lice koje stoji iza branda @caidree. Tko je osoba koja se krije iza lica? Kako bi se predstavila, profesionalno i privatno?
Profesionalno ja sam Sabina Harnage, kreativna duša koja stoji iza marke Caidree. Privatno, ja sam Binče ili Žuja. Majka dvojice sinova, Reesea (6) i Caidena (12), te Martinova supruga.
Na Instagram profilu svog branda imaš čak 94 000 pratitelja. Ipak, uvjerila sam se da nađeš vremena da odgovoriš na svaku poruku, da cijeniš podršku te da u tom smislu ne radiš razliku između velikih i malih. To samo po sebi iziskuje puno vremena i pažnje. Na koji način upravljaš obavezama i vremenom? Imaš li neku pomoć ili sve radiš sama?
Instagram se desio slučajno. U početku sam stavljala fotografije, onako usput, da napravim vizualni leksikon i dokumentiram svoje kreacije, da pokažem kako moj kreativni proces izgleda ‘iza zavjese’. Ubrzo sam shvatila da ljudi koji me prate žele bolju prezentaciju, čistu podlogu, uočljivu fotografiju i da tada više reaguju. Tako je sve nekako spontano krenulo. Ja sam kreativno rasla uz moje pratioce. Možda se čini da sam ‘odgonetnula’ sve što se tiče vremena, posla i porodice, ali ja vam garantujem da nisam ni blizu harmonije koju želim postići. Dajem koliko mogu od sebe. Što se tiče pomoći, ja sam, što bi ovdje u Americi rekli, one woman show. Sve prolazi kroz moje ruke. Međutim, ne žalim se. U prošlosti sam probala surađivati s profesionalnim fotografima i raznim modelima, ali to bi uvijek završilo s osjećajem da to nisam ‘ja’ i moja vizija.
Koliko ti je vremena bilo potrebno da razviješ jasnu viziju za svoj brand?
Da bi odgovorila na ovo pitanje, moram se malo vratiti na početak. Prije Caidree tu je bila CrochetGallery. To je zapravo bio ekskluzivni etsy shop u sklopu kojeg sam prodavala kape, šalove i slične kreacije koje se brzo prave. Odatle je sve zapravo i krenulo. Moj je dizajn bio originalan, pa su polagano sve češće počele stizati poruke s pitanjem postoji li šema (pattern) za ovaj šal ili onu kapu. Jednu sezonu sam morala dovesti mamu iz Bosne da mi čuva djecu dok sam ja heklala i plela kape i šalove, nekad čak i do 4 sata ujutro. Kroz taj proces sam počela da pronalazim ‘sebe’. Nisam više nalazila zadovoljstvo u pravljenju jedne te iste kreacije, a da ne govorim koliko sam bila vezana za kauč. Tako da sam napravila pauzu od godine dana, između 2018. i 2019. godine, da razmislim i odlučim u kojem pravcu želim da krenem. Brand CrochetGallery je prošao kroz metamorfozu i tako je nastao Caidree. Pletenje me uvijek više privlačilo, ali jako volim i heklanje.
Jedan od najvećih problema s kojima se susrećeš u svojem online poslovanju jest krađa fotografija. Kako se nosiš s tim i što poduzimaš? Što je uopće moguće poduzeti kako bi se zaštitila?
To je jedan od mojih najvećih problema koji mi oduzima dobar dio vremena. Dosta ljudi koji me prate prepoznaju moje slike i rad. Oni mi obično pošalju upozorenje i linkove, što mi dosta puta pomogne. Proces je užasan, kontaktirati osobu, dokazati da je slika moja… Depresivno. Ja znam da i drugi s time deveraju, i zato se nadam da ćemo osmisliti zakone za ljude kojima treba zaštita od tog načina krađe.
Što te privlači minimalizmu koji njeguješ u dizajnu i patternima koje smišljaš? Odlučila si se za nišu koja zahvaća i početnike u pletenju i one napredne.
Kada pravim novu kreaciju, primjetila sam da mi čiste linije i cilj da uvijek pojednostavim tehniku daju, u nekom smislu, mir u duši. Kad znam da će, tko god bude radio tu šemu, možda dobiti isti osjećaj, to me uvijek uzbuđuje i čini sretnom.
Koji je od tvojih modela privukao najviše pažnje test pletilja i kupaca? Ujedno, jesi li imala predosjećaj da će to biti baš taj model ili nisi ni slutila da će biti tako?
Gallant džemper. Moje kreacije prije Gallanta su bile popularne, ali kada je Gallant izašao, sve je nekako eksplodiralo. I upravo to, nisam nikako slutila da će tako nešto da se desi. Preko 180 test pletilja se bilo prijavilo da testira, a nisu ni znale kako kompletan džemper izgleda. Samo su vidjeli ćošak ovdje i ondje na mom Instagramu. Ni danas ne znam zašto je baš taj dizajn to postigao. Ja sam ga iz početka krila jer je stvarno jednostavan i nisam htjela da ga neko kopira prije nego ga publiciram. Nažalost, i to se znalo desiti.
Koja je tvoja prva uspomena na ručni rad koju pamtiš?
Meni je bilo oko 10 godina kad je rat u Bosni počeo. Djeca iz mog komšiluka su zbog sigurnosti stalno bila u jednom podrumu u centru komšiluka, tako da smo dosta, dosta vremena provodili tu. Moje drugarice i ja tada smo konstantno plele. Pogotovo pape. Uvijek smo se takmičile koja će od nas napraviti najkreativniju kombinaciju boja. Tada je jedna moja kona primijetila da imam nešto talenta i pitala me da ispletem vestu njenom trogodišnjaku. Vesta je na kraju ispala dobro i jako sam se ponosila tom kreacijom, ali je bila malo tijesna.
Gdje bi i tko bi Sabina bila danas da nema Caidree?
Ahhh… teško mi je i zamisliti život bez tog kreativnog oduška. Privlači me pomisao da na neki način pomažem životinjama.
Ima li nešto što ti je baš mrsko od bodova ili komada. Nešto što izbjegavaš i ne polazi ti za rukom?
Još uvijek se bojim brioche boda u pletenju, ali mi se jako sviđa i nadam se da ću konačno nešto dizajnirati s njim. Voljela bi da dizajniram jedan fair isle džemper, ali mi takav pothvat izaziva strahopoštovanje. Također bi voljela da se naučim da malo bolje pišem šeme za heklanje. One su mi uvijek bile enigma.
Što ti nedostaje iz Bosne i nakon dvadeset godina života preko bare?
Iz Bosne mi najviše nedostaje ‘merak’! Ono kad se sjedne neplanski. Kafa u lokalnom kafiću koja traje satima, na koju svrati jaran iza jarana, uz koju ‘zapališ’, a nisi pušač.
Neka misao za kraj.
Za kraj samo želim poslati riječi ohrabrenja svima kojima je neka vrsta kreacije prisutna u životu. Nastavite rasti i obrazovati se više i više, bez obzira gdje vas vodi. Idite u pravcu za koji vam vaša utroba govori da trebate ići. Kreativnost je bogatstvo duše.
