PARFUMERIJA SAVA: 70 GODINA OBITELJSKOG ZANATA
Pisat ću ovaj članak pomalo dnevnički, jer nisam planirala raditi reportažu za YSK tijekom svog posljednjeg posjeta Beogradu. Ipak, igrom slučaja dogodilo se iskustvo koje me duboko dojmilo i željela sam vam prenijeti barem dio tog ugođaja i svratiti pažnju na jednu rijetku adresu na ovim prostorima, ali i šire.
Ručni rad i što sve stoji iza njega
Mjesto o kojem vam želim govoriti sedamdeset godina je stara obiteljska zanatska radnja koja desetljećima oduševljava ljubitelje parfema.
Parfemi, kakve to veze ima s temama o kojima pišemo, pitate se? U ovom slučaju, riječ je također o ručnom radu, ali ova inspirativna priča puno je više od toga. Govori o strasti, upornosti, ustrajanosti, radu i učenju, posvećenosti, izazovima…
Vrijeme radnje: topao lipanjski dan. Mjesto radnje: Dorćol, najstarije sačuvano naselje u Beogradu. Nakon ispijanja prve jutarnje kave, prijateljica i ja smo se uputile na adresu Ulica kralja Petra 75 koja nam je bila na popisu onih mjesta koja ne smijemo propustiti jer nude nešto autentično i jedinstveno. Bile smo pune očekivanja, a to često nije dobra stvar. To šta čovjek namašta, teško se može nadmašiti.
Filmski vremeplov
Prepoznale smo starinsku radnju u blagoj nevjerici, jer je izgledala točno kao iz 50-ih godina, kada je na toj adresi i otvorena, a ispred nje stajao je red ljudi koji vidno pripadaju ovom vremenu. Svi strpljivo čekaju, iako se oni koji uđu unutra zadrže i po pola sata. Ovdje se nikom ne žuri. Ljudi se spontano upoznaju, razgovaraju. Najčešće oni koji dolaze prvi put. Oni koji su bili ranije, fokusirano i strpljivo drže svoju bočicu s ispisanim kodom. Oni su došli po još. Čekaju samo da vlasnik Nenad Jovanov, promoli svoj čuveni nos, kako bi im napunio novu zalihu njihovog omiljenog parfema iz arhive koja se krije iza malih ulaznih vrata i izloga s bočicama.
On, poput teatralnog glumca u nekom starinskom filmu, ispraća svaku svoju mušteriju na ulicu s velikom bocom parfema i pumpicom i prije nego ode okupa je oblakom odabrane parfemske kreacije. Karizmatičan, vitalan, brz, okretan i lucidan, na ulicu donosi komadić ugođaja iz svoje radnje. Tako nastaje pravi suspens koji golica maštu. Shvatiš da ćeš uskoro postati dio nekog ritualnog obreda. Njegova pojava izaziva neku vrst divljenja i poštovanja. Nije ni čudo, jer je bez ikakve riječi, bez puno marketinga, osjetno da je ovo majstor koji stoji iza ručno slaganih kreacija koji je prošao francusku školu, puno učio, usavršavao se i radio.
Polako, pomalo, polagano
Ušavši u radnju ostavili smo novi red ljudi iza sebe, ali on ne dopušta da nas bilo šta ubrzava u procesu odabira. Obraća nam se kao da smo prvi toga dana. Za pultom mu pomaže nevjesta Jelena, čija pojava je također unikatna, specifična i vrlo posebna. Obred kreće kratkim pitanjem o našim preferencijama. Frendica voli citrusne, ja volim drvene note. Svaka od nas dobit će vlastitu mapu od četiri jedinstvene kreacije koje je gospodin Jovanov smućkao, s pripadajućim šiframa. Uz čokoladicu, dobit ćemo i ispisanu mapu onih parfema koji su nam naneseni na zapešće svake ruke i podlakticu. Četiri je maksimalan broj. Više od toga ne možemo namirisati ni osjetiti. Oči bježe na sve strane. Od pulta na kojem se prelijevaju otopine iz bočica, preko unutarnjih izloga s memorabilijama iz nekih davnih vremena kada su roditelji Jovanova držali radnju, zatim na Nenadovo fokusirano služenje redovnih kupaca, kojima u bijeloj laboratorijskoj kuti glavni nos parfumerije puni njihove bočice, pa sve do Jelene, koja unosi kontrast u ovaj prostor svojim izgledom i na zanimljiv način ga nadopunjuje.
Sad je vrijeme da pođemo u šetnju, pustimo parfemima da se razviju na koži i provjerimo što nam se sviđa. Doista, favoriti se mijenjaju iz minute u minutu, međutim, nakon nekog vremena postaje jasnije što s kožom funkcionira najbolje. Vratile smo se po svoju bočicu i bile nakon toga ritualno ispraćene uz mirisni oblak našeg izbora.
Ako kakav prolaznik poželi biti dio samo ovog završnog čina, gospodin Jovanov rado udovolji znatiželji i poput dobrog duha ulice, napravi oblačić i oko njega.
Svaka dugovječna zanatska priča je ista
Kako je moguće da u mirovini s jednakom strasti radi ovaj posao? Nenad će reći da za njega drugo ni ne postoji. Njegovi roditelji su do zadnjeg trenutka živjeli za ovu radnju. On, iz pijeteta prema njima, kao i iz vlastite potrebe da slijedi ono što mu je sudbina dala, beskompromisno i dalje ustraje. Da ne bi zvučalo pretjerano romantizirano, izazova je mnogo. Od 23 radnje koliko ih je nekada bilo u srpskoj prijestolnici, ostala je samo ova. Činjenica koja govori za sebe. Zato je ovo priča koja tako duboko dojmi. Iza svake takve stoji nevjerojatno puno rada. Rad, rad, rad. Dosljednost. Učenje. Izvrsnost. Ogromna kreativnost. Nema prečica i instant rješenja. Ne treba ni pomisliti da na duge staze može drugačije.
